Gradovi duhovi
Predožba napuštenog naselja, očekivano, trebala bi biti turobna. Predožba napuštenog naselja mogla bi, ili, trebala bi sugerirati klupko usamljenosti, nelagode, zloslutnosti, tajanstvene zloguke sablasnosti... Međutim, Vukelićeva je predožba gradova duhova iznenađujuća: niti je turobna, niti je nelagodna, niti je zloguka...
Dapače, dominantno pesimistična tema nepuštenosti na autorovim je fotografijama prikazana u svojoj kontraverzi – toplim ugođajem, nostalgijom, uvjetovanim optimizmom, nadom i utjehom. Kontrapunktnu dimenziju neočekivane atmosfere ugode autor je postigao dvama efektima: prvi je istančana, promišljena uporaba svjetla, ciljani svjetlosni fokus postavljen u ključnoj točki svake pojedinačne fotografije, drugi je emotivan odnos s prirodom čiji kompatibilni motivi istovremeno pružaju vizualnu ljepotu, egzistencijalnu utjehu i perspektivnu nadu.
Kaleidoskop Vukelićevih napuštenih naselja niz je intimno doživljenih pejzaža u kojim se derutne nastambe, dematerijalizirajući se, inkorporiraju u travnate obronke, šumarke i livade kontradiktorno oživljavajući sebe upravo svojim nestajanjem zahvaljujući reanimacijskoj ulozi spomenutog svjetla: svjetlosni biljeg prijelomni je trenutak svake fotografije, bilo da se radi o kompoziciji ili detalju - trošnim ulaznim vratima, starinskoj ključanici, napuklim i razrušenim stepenicama.
Uspoređujući fotografije eksterijera s fotografijama interijera kada je fotografski prikaz lišen magičnog upliva prirode, usprkos svjetlosnim elementima doza sumornosti ipak je intenzivna, kao i doza nelagode. Napuštenost zatvorenog prostora nužno je snažnija. Nedostatak ljudskog bića je bolniji.
Autor Zdenko Vukelić u svom opusu vješto i sofisticirano koristi photoshop kao alat preciznog ostvarivanja umjetničke vizije te je on u svim njegovim stvaralačkim fazama neosporno prisutan podupirući vizualni perfekcionizam kojem teži. No, u seriji gradova duhova, digitalna je obrada svedena na nužnu mjeru kako bi čista ekspresija prirode dobila značaj koji joj Vukelić daje – prokreacijski spiritus movens.
Lorna Ivančić Vukelić