Suvremena civilizacija teče sintetičkim pravilima: kad je zeleno svjetlo krećemo, kad je crveno stojimo u mjestu… 

Krećući se mimoilazimo se ne pozdravljajući se, ne prepoznavajući se, stranci smo jedni drugima…

Tako smo blizu, a sve udaljeniji, savršeno hladni žurimo ususret digitalnim susretima hraneći svoje iluzije i utvare.